Postoje trenuci koji te zateknu – ne zato što si ih planirao, već jer su se desili tačno kad su trebali. Takvo je bilo to veče u Parizu. Mama i ja, same u gradu koji zna da te omami, zagrli i natera da se setiš svega što ti je važno.
Šetale smo Champs-Élysées, bez plana, bez žurbe. I onda se ispred nas ukazao Fouquet’s.
Crvena tenda i pogled koji govori sve
Fouquet’s ne možeš da promašiš – crvena tenda, zlatna slova i atmosfera koja ti odmah kaže da si zakoračio u neku drugu epohu. Staru, glamuroznu, filmsku.
Pogledale smo se i nasmejale. Bez reči smo znale – ulazimo.
Filmski Pariz, ali stvaran
Restoran postoji još od 1899. godine. Legendarno mesto na kome su večerale generacije umetnika, glumaca, reditelja. Ovde se i danas održava gala večera posle dodele César nagrada – francuske verzije Oskara.
Dok smo čekale večeru, gledala sam oko sebe i zamišljala sve te ljude koji su sedeli za istim stolovima. Možda su pričali iste stvari kao mi. Možda su i oni sećali detinjstva. Možda su i oni ćutali s nekim koga vole.
Večera sa mamom i sve što se ne može naručiti
Mama je uzela filet de boeuf, uz čašu crnog vina. Gledala me je onim pogledom koji kaže “tako sam ponosna”. Nisam ništa rekla. Samo sam se nasmešila i naručila tartar od ribe sa citrusima.
Dok smo jele, pričale smo o njenoj mladosti, o tome kako je prvi put došla u Pariz kad je bila tinejdžerka. O ljudima koji su dolazili i odlazili. O stvarima koje su ostale. O meni.
I ne znam da li je to bilo zbog vina, svetla ili tog tiho elegantnog enterijera – ali u jednom trenutku sam se osetila kao da sedimo u sceni iz nekog filma. Onog koji nikad ne snime, ali se pamti.
Praktične informacije za tvoj Fouquet’s trenutak
- Adresa: 99 Avenue des Champs-Élysées, ugao sa rue George V
- Kako da dođeš:
- Metro: linija 1, stanica George V
- Autobusi: 42, 73, 83, 93
- Radno vreme: Svaki dan od 12h do ponoći
- Cene:
- Glavna jela: 40–60 €
- Deserti: oko 15–20 €
- Vina: od „fino“ do „filmski budžet“
- U blizini: Luksorski obelisk, Grand Palais, Petit Palais
- Google mapa:
Otvori lokaciju na Google mapama
Za kraj – ono što je ostalo
Veče u Fouquet’s-u nije bilo samo večera. Bilo je to jedno podsećanje.
Da, ma koliko bili veliki gradovi i šareni tanjiri, najlepše što možeš da imaš u jednom trenutku – jeste neko preko puta tebe. Ko te zna, voli i pamti te i kad zaboraviš sebe.
Zato ću uvek pamtiti taj Pariz. I tu večeru. I mamu.
– Maja
0 Comments